Trokatna palača na Trgu Nikole Šubića Zrinskog 3, u donjogradskoj jezgri Zagreba, u kojoj je smješten Vrhovni sud Republike Hrvatske, građena je 1876. i 1877. Projekti za njezinu gradnju djelo su arhitekata Franje Kleina i Janka Nikole Grahora, a investitor i prvi vlasnik zgrade bio je Ivan Buratti - Sokčić, političar i mecena.
Prvotna namjena ovog zdanja bila je rezidencijalno stanovanje i iznajmljivanje stanova najviše razine. Tijekom 20. stoljeća zgrada je promijenila nekoliko vlasnika, a 1921. kupuje je “Sava“ dioničko društvo za promet nekretninama iz Zagreba. Krajem 1929. vlasnikom postaje “Sava“ opće osiguravajuće dioničko društvo iz Zagreba. Do 1965. vlasnicima zgrade upisani su, odnosno njome su upravljali, između ostaloga i Državni osiguravajući zavod FNRJ, Ministarstvo narodne obrane FNRJ te Glavni odbor jedinstvenih sindikata Hrvatske. Konačno je 1994. kao vlasnik zgrade upisana Republika Hrvatska.
Godine 1921., prema nacrtima arhitekta Rudolfa Tönniesa, u dvorišnom je prostoru dograđena jednokatnica s potkrovljem koja danas predstavlja cjelinu sa zgradom na Zrinjevcu. Ta je dvorišna zgrada izgrađena za potrebe “Sava“ dioničko društvo za promet nekretninama iz Zagreba i služila je kao uredski prostor.
Stol sedmorice, tadašnje najviše sudbeno tijelo koje prethodi Vrhovnom sudu, počeo je 1862. djelovati u staroj zgradi Sabornice na Gornjem gradu, a 1882. seli se u Opatičku 18. Prema sačuvanoj arhivskoj građi, Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske, koji je počeo djelovati 1945., seli u zdanje na Trgu Nikole Šubića Zrinskog 3 u drugoj polovini 1952., što se između ostaloga može zaključiti i prema njegovom zahtjevu za uvođenje telefonskih linija u tu zgradu, a sačuvana je i dokumentacija za potrebe preuređenja zgrade iz 1956.
Glavno zdanje izgrađeno je u historicističkom neorenesansnom stilu, i ubraja se u jedno od najznačajnijih ostvarenja historicizma u Zagrebu. Fasada je podijeljena u široki središnji rizalit i dva krila. Prizemlje se ističe kao zasebna cjelina, a građeno je od kvadra rustike s kojima su također obrubljena četiri okomita brida kuće. Osam stupova jonskih kapitela drže u prizemlju arhitrav na kojem leže konzole balkona u čitavoj širini srednjeg dijela zgrade. Balkoni su sagrađeni u prvom i drugom katu ispred prozora, a osobitost im daju kamene balustrade. Osobitu umjetničku vrijednost cijelom zdanju daje krovni vijenac. Dvorišna zgrada se odlikuje secesijskim elementima.
Palača Vrhovnog suda Republike Hrvatske je temeljem Rješenja Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Zagreba iz 1963. registrirana kao spomenik kulture i od tada je pod zaštitom te ustanove. Zahvaljujući tome kroz sve je godine svojeg postojanja uglavnom sačuvana u izvornom obliku. Tijekom svoje novije povijesti u zgradi su se u dva navrata poduzeli veliki radovi na njezinom preuređenju. 1956. započelo je preuređenje zgrade za potrebe Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske. Kako bi se sačuvala od propadanja te radi unapređenja standarda unutarnjeg uređenja i prilagodbe suvremenim poslovnim potrebama, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske 1997. pristupa temeljitoj obnovi ulične zgrade koja je dovršena sredinom 1998.