15.02.2021.
Europski je sud za ljudska prava u predmetu Grozdanić i Gršković-Grozdanić protiv Hrvatske (zahtjev broj 43326/13.) 28. siječnja 2021. presudio da hrvatski sudovi prvoj podnositeljici zahtjeva nisu povrijedili pravo na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda niti pravo na pristup sudu iz članka 6. Konvencije.
Zahtjev druge podnositeljice Sud je odbacio, jer je utvrdio da ona po očevoj smrti nije naslijedila njegov dio stana. Presuda nije konačna.
Podnositeljice zahtjeva podnijele su zahtjev u kojem su tvrdile da im je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva jer su sudovi, postupajući po zahtjevu državnog odvjetnika, proglasili ništetnim ugovor o kupoprodaji stana u Osijeku na kojem su prva podnositeljica i njezin sada pokojni suprug imali stanarsko pravo. Sudovi su ocijenili da je njihovo stanarsko pravo prestalo ex lege (po zakonu) kada su prestali koristiti stan dulje od 6 mjeseci bez opravdanog razloga.
Podnositeljice su tvrdile da je miješanje u pravo vlasništva bilo nezakonito i proizvoljno jer Zakon o stambenim odnosima nije poznavao prestanak stanarskog prava ex lege. Europski je sud utvrdio da je u kontekstu izmjena zakonodavstva koje se odnosi na stanovanje promjena sudske prakse prema kojoj se osnove za prestanak stanarskog prava mogu ispitivati kao prethodno pitanje u postupku za otkup stana bila opravdana te je bila postupovnog, a ne materijalnog karaktera. Naglasio je da je riječ o promjeni prakse do koje je došlo 1999. pa je ona stoga bila predvidljiva podnositeljima koji su ugovor o kupoprodaji s gradom Osijekom sklopili 2002. Ocjenjujući opravdanost miješanja, Europski sud je istaknuo da su prva podnositeljica i njezin suprug još od 1996. bili stalno zaposleni i imali prebivalište u Puli, gdje imaju u vlasništvu stambenu nekretninu te da su pravne radnje za povrat stana u posjed poduzeli tek 2003. Isto tako, uzeo je u obzir činjenicu da je prvoj podnositeljici grad Osijek vratio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene.
Osim toga, Europski je sud odbacio prigovor u pogledu prava na pristup sudu na temelju mjerila da "nema značajne štete". Podnositeljice su prigovorile jer je uslijed izmjene zakonodavstva njihova revizija odbačena ratione valoris (jer vrijednost predmeta spora ne prelazi vrijednosno mjerilo za dopuštenost revizije), iako je u trenutku podnošenja bila dopuštena. Europski je sud ocijenio da bi, s obzirom na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pitanju prava na otkup stana, čak i da nije odbačena, njihova revizija bila odbijena pa zato nisu pretrpjele značajnu štetu zbog koje bi bilo opravdano nastaviti postupak pred Europskim sudom. Europski je sud naglasio da su ispunjeni uvjeti za primjenu mjerila "značajne štete" jer: a) postoji ustaljena praksa Europskog suda u odnosu na Hrvatsku u pogledu ograničenja pristupa Vrhovnom sudu, uključujući vrijednost predmeta spora; b) njihove prigovore su već ispitali domaći sudovi na dvije instance te Ustavni sud.
Presuda Europskog suda za ljudska prava je na poveznici:
|
- Presuda
|
glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić
|