04.03.2020.
Vrhovni je sud u povodu žalbe USKOK-a, a po službenoj dužnosti, djelomično preinačio oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zagrebu.
Za jedno kazneno djelo odbio je optužbu protiv jednog od dvojice optuženika, a u preostalom dijelu potvrdio oslobađajuću prvostupanjsku presudu. Prvostupanjskom presudom su dvojica optuženika oslobođeni optužbe da bi počinili svaki po dva kaznena djela. Jedan optuženik se teretio za kaznena djela primanje mita i zlouporaba položaja i ovlasti u pokušaju, a drugi optuženik za kaznena djela davanja mita i poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.
Optužnicom je optuženicima stavljeno na teret da je prvi optuženik 2007. primio od drugog optuženika obećanje dara da obavi službenu radnju koju ne bi smio obaviti kako bi se drugi optuženik znatno okoristio. Prema optužnici, prvi optuženik se u dogovoru sa drugim optuženikom angažirao radi iznalaženja najsigurnijeg i najpovoljnijeg načina stjecanja imovine društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju u korist drugog optuženika i to mimo tržišne utakmice. Prvi optuženik je na poticaj drugog optuženika poduzimao radnje kako bi to sve realizirao.
Odlukom Vrhovnog suda odbijena je optužba protiv drugog optuženika u dijelu da je počinio jedno kazneno djelo davanja mita. To se odnosi na obećanje dara i druge koristi prvom optuženiku da u granicama svoje ovlasti obavi službenu radnju koju ne bi smio i tako mu pogoduje. Za to je kazneno djelo bila propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 3 godine. Prema Kaznenom zakonu za to djelo zastara kaznenog progona nastupa deset godina nakon počinjenja djela. Ako je prije nastupa zastare donesena prvostupanjska presuda, onda se zastara kaznenog progona produljuje za dvije godine. Ovaj postupak je trajao dugo jer su bile donesene tri presude i to: 2009., 2011. i 2015. Sve su u žalbenom postupku ukinute. Sada je, a s obzirom na to da je od počinjena djela prošlo više od 12 godina, utvrđeno da je u odnosu na to jedno djelo nastupila zastara pa je optužbu trebalo odbiti po službenoj dužnosti.
U preostalom je dijelu Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću presudu. Vrhovni sud se slaže sa utvrđenjima prvostupanjskog suda da nema jasnih i nedvojbenih dokaza da su optuženici počinili djela za koja se terete. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da prvi optuženik nije niti mogao drugom optuženiku omogućiti znatnu protupravnu imovinsku korist. Nema dokaza koji bi sa potrebnom sigurnošću upućivali na zaključak o postojanju dogovora o koruptivnoj razmjeni između optuženika. Nema pouzdanih dokaza niti da je na poticaj drugog optuženika prvi optuženik započeo, ali nije dovršio da kao službena osoba iskorištavanjem svog položaja i ovlasti te prekoračenjem granica svoje ovlasti pribavi znatnu imovinsku korist drugom optuženiku.
Detaljnije na poveznici: