21.12.2021.
Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu USKOK-a i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti.
Optuženik se teretio da je od 2006. do 2008. kao ministar naložio stručnim službama svog ministarstva da poslove dvije promidžbene kampanje ugovore s trgovačkim društvom. Stavljalo mu se na teret da je znao je da se poslovanjem tog društva prikupljaju sredstva za potrebe financiranja političke stranke i da će takvim poslom ministarstvu nastupiti šteta velikih razmjera. Teretio se da je, radi osiguranja poslova tom društvu, imenovao stručno povjerenstvo ministarstva za pripremu i provedbu postupka javne nabave usluga. Za obje promidžbene kampanje odredio je da se provede izravna pogodba. Naložio je u oba navrata da se poziv za javnu nabavu uputi samo tom trgovačkom društvu i društvima s kojima to društvo poslovno surađuje. Prema optužnici na oba se poziva javilo samo to trgovačko društvo. Za prvu kampanju trgovačko je društvo s ministarstvom zaključio ugovor vrijedan 958.565,00 kuna. Taj je iznos ministarstvo u cijelosti platilo. Prema optužnici dogovorene usluge su se mogle napraviti za 143.382,80 kuna manje troška.
Za drugu promidžbenu kampanju optuženik se teretio da je naložio da se ponuda društva prihvati bez obzira na uvjete i unatoč tomu što je znao da bi se pregovorom s TV kućama ishodilo popust. Ministarstvo je s društvom zaključilo ugovor vrijednosti 16.123.977,50 kuna i taj iznos u cijelosti platilo, premda je te iste usluge moglo nabaviti za 5.920.174,73 kune.
Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da je optuženik nezakonito postupao s ciljem da zlouporabom svog položaja osigura posao tom trgovačkom društvu, a ministarstvu prouzroči štetu. Radnjama za koje se optuženik tereti da ih je naređivao nije prouzročena nikakva šteta ministarstvu. Trgovačko društvo za poslove koji su dogovoreni s ministarstvom nije odstupalo od poslovanja ostalih marketinških agencija na tržištu. Ne postoje niti podaci da je uslijed takvog poslovanja nastala šteta. Optuženik je iskazao da mu je treća osoba prenijela zahtjev predsjednika vlade da bi bilo dobro da poslove promidžbe radi upravo ovo trgovačko društvo. Međutim, ta okolnost sama po sebi, a i u kontekstu ostalih dokaza ne znači da je riječ o voljnom namještanju poslova tom društvu od strane optuženika. Zaključenju ugovora između ministarstva i tog trgovačkog društva prethodila je zakonita procedura, primijenjena je javna nabava izravnom pogodbom što je tada omogućavao važeći zakon. U javnoj su nabavi sudjelovala i odlučivala stručna povjerenstva ministarstva koja su stručnim službama ministarstva predlagala ugovaranje poslovnih odnosa s trgovačkim društvom. Brojni su svjedoci potvrdili da su povjerenstva samostalno radila i donosila odluke o prijedlogu da se prihvati ponuda ovog društva kao najboljeg ponuđača s najniže ponuđenim cijenama i dostavljenom cjelokupnom traženom dokumentacijom. Nikakva šteta nije nastupila za ministarstvo. Izvjesna zainteresiranost optuženika za ubrzanje postupka nabave i osiguranje sredstava za plaćanje obavljenih poslova samo za sebe nije dovoljno za zaključak o postojanju kaznene odgovornosti optuženika. Vrhovni je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je optuženika oslobodio optužbe.
Detaljnije na poveznici: