08.04.2020.
Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe jednog optuženika i državnog odvjetnika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu.
Time je postala pravomoćna presuda kojom je jedan optuženik proglašen krivim u odsutnosti za 9 kaznenih djela ubojstva i osuđen na jedinstvenu i to maksimalnu kaznu zatvora 15 (petnaest) godina, a drugi optuženik je oslobođen od optužbe.
Prvi optuženik je osuđen jer je 1993. naoružan automatskim oružjem, zajedno sa još jednim muškarcem, došao do kuće u kojoj su zatekli 9 odraslih osoba, pet muškaraca i četiri žene, sve članovi obitelji. Pod prijetnjom oružjem odveli su te osobe prema obližnjoj šumi i naredili im da legnu licem prema zemlji. Optuženik i drugi muškarac su prema svih devet osoba iz neposredne blizine ispalili projektile. Optuženik je ispalio najmanje 51 projektil. Od brojnih ozljeda svih devet osoba su na mjestu događaja odmah umrli.
Državni odvjetnik, kao ovlašteni tužitelj, u optužnici je ovaj događaj pravno označio (kvalificirao) kao 9 kaznenih djela ubojstva. Muškarac s kojim je prvi optuženik počinio ova kaznena djela već je pravomoćno osuđen za taj događaj u drugom kaznenom postupku. Proglašen je krivim i osuđen zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. U ovom je kaznenom postupku sud vezan zakonom pa ne smije optuženika proglasiti krivim za kazneno djelo drukčije i teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret. Ratni zločin protiv civilnog stanovništva je teže kazneno djelo.
Drugi optuženik se teretio da je zajedno sa prvim optuženikom počinio prethodno opisana ubojstva 9 osoba.
Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će jedinstvena kazna zatvora na koju je prvi optuženik osuđen ispuniti svrhu kažnjavanja. Riječ je o maksimalnom trajanju kazne zatvora koja se prema zakonu može izreći. Kod izricanja ove kazne Vrhovni je sud Republike Hrvatske posebno kao otegotne okolnosti cijenio da su žrtve izvedene iz svojeg doma, a na nijedan način nisu ugrožavale ni optuženog ni drugog muškaraca. Žrtve su članovi dvije obitelji, usmrćeni su u ležećem položaju. Optuženik je iskazao brutalnost koja se očituje u većoj količini ispaljenog streljiva u žrtve. Žrtve su bile osobe mlađe životne dobi i nisu sudjelovali ni u kakvim međunacionalnim sukobima.
Kazna će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Osim toga, kazna sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je optuženik prouzrokovao žrtvama i preživjelim članovima njihovih obitelji.
U odnosu na drugog optuženika Vrhovni je sud potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću presudu. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da indiciji koji bi mogli tek posredno upućivati na zaključak o sudjelovanju ovog optuženika u počinjenju kaznenih djela nisu dostatni za nedvojbeno utvrđenje o postojanju dogovora za počinjenje predmetnih kaznenih djela niti za namjerno postupanje ovog optuženika.
Detaljnije na poveznici: