15.12.2020.
Riječ je o kaznenom postupku koji se odnosio na tri događaja. Vrhovni je sud u odnosu na dio osuđujuće prvostupanjske presude utvrdio da se za kaznena djela zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju i pomaganje u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju ne može primijeniti Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije (dalje: Zakon o nezastarijevanju) jer samo vrijeme počinjenja djela (1993. i 1994.) nije dovoljno za primjenu toga zakona.
Optuženici se ne terete da bi radnje počinili zloupotrebljavanjem činjenice da je u tijeku Domovinski rat niti da su iskorištavali stanje u kojem se Republika Hrvatska nalazila u vrijeme počinjenja djela. Zato je optužbu zbog nemogućnosti primjene Zakona o nezastarijevanju i nastupa zastare trebalo odbiti.
Vrhovni je sud potvrdio oslobađajući dio prvostupanjske presude. Odluka se odnosi na optužbu da su trojica optuženika, direktori trgovačkih društava, na traženje prvog optuženika dogovorili fiktivnu kupoprodaju disco cluba u vlasništvu jednog od trgovačkih društava. Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da su četvorica optuženika počinili kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju. Trgovačkim društvima nije nastala šteta jer je kupoprodajna cijena za disco klub plaćena. Krediti koji su podignuti su podmireni. To je sve potvrđeno i knjigovodstveno-financijskim vještačenjem.
Odlukom Vrhovnog suda pravomoćna je osuda za prvog optuženog. Za njega je prvostupanjska presuda preinačena u pravnoj oznaci i u odluci o kazni. Osuđen je jer je od 1995. do 2000. u privatizaciji jednog društva, za trgovačko društvo u kojem ima udjele, stekao kontrolni paket dionica, većinsko vlasništvo i sva upravljačka prava. Dionice su kupljene obročnom otplatom. Unaprijed je odlučio ne isplatiti cijenu malim dioničarima. Dionice su dalje prenijete na trgovačka društva u grupaciji kojom upravlja. Mali dioničari, ujedno zaposlenici su time oštećeni za 4.073.498,81 DEM (u protuvrijednosti oko 16.000.000,00 kuna).
Vrhovni je sud zaključio da je u odnosu na ovo kazneno djelo prvostupanjski sud postupanje optuženika pogrešno pravno označio da je u vezi Zakona o nezastarijevanju jer djelo nema obilježja ratnog profiterstva. Riječ je o kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju. Zato je preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci ovog djela. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti odlučne za izbor kazne. Optuženik je osuđivana osoba. Oštećen je velik broj dioničara (308) koji su ostali bez vlasništva dionica i novčanih iznosa koji su im za te dionice pripadali. S obzirom na visinu imovinske koristi (oko 16.000.000,00 kuna) koju je optuženik pribavio svom trgovačkom društvu bitno je izražena kriminalna volja. Otegotno na strani optuženika je i to što je tijekom ovog kaznenog postupka pobjegao, a štetu dioničarima nikada nije niti pokušao namiriti. Olakotne okolnosti nisu pronađene.
Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kaznu za ovo kazneno djelo. Zbog preinake prvostupanjske presude odbijanjem dijela optužbe, prvi optuženik je sada osuđen za jedno kazneno djelo. Ocijenjeno je da je kazna zatvora 5 godina primjerena svim okolnostima djela i počinitelja. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će ova kazne ispuniti svrhu kažnjavanja. Kazna će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Osim toga, kazna sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je optuženik prouzrokovao.
Detaljnije na poveznici:
|
- VSRH I Kž-2/2019
|
glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić
|