Vrhovni sud Republike Hrvatske smanjio kaznu optuženoj za ubojstvo u pokušaju

13.07.2020.

Vrhovni je sud Republike Hrvatske prihvatio žalbu optuženice i preinačio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu u odluci o kazni. Optuženica je pravomoćno proglašena krivom za kazneno djelo ubojstvo u pokušaju.

 Prvostupanjski je sud optuženicu osudio na kaznu zatvora dvije godine i izrekao djelomičnu uvjetnu osudu te odredio da će optuženica izdržati kaznu od 1 (jedne) godine zatrova, a drugi se dio kazne (jedna godina zatvora) neće izvršiti ako optuženica u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo). Tu je sankciju Vrhovni sud preinačio. Optuženicu je osudio na kaznu zatvora 2 (dvije) godine i izrekao djelomičnu uvjetnu osudu s time da se od kazne na koju je osuđena izvršava dio i to 6 (šest) mjeseci zatvora, a dio kazne 1 (jedna) godine i 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti ako optuženica u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Uz kaznu je optuženici izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava dok bude na izdržavanju kazne zatvora, a uz nadzor nadležnog tijela za probaciju kada se počne primjenjivati uvjetna osuda.

Optuženica je osuđena zbog pokušaja ubojstva supruga. Za vrijeme usmenog i tjelesnog sukoba udarila ga je šakom u lice. Potom ga je kuhinjskim nožem ubola u predjelu prsa, ali on je primio njenu ruku u kojoj je držala nož i oduzeo joj ga. Prišla mu je s leđa i prebacila povodac oko vrata i na koji se objesila. Suprug je optuženicu udario šakom u rebra uslijed čega je pritisak popustio pa je ona pala, a on pobjegao.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da prvostupanjski sud nije precijenio značaj olakotnih okolnosti. Pravilno je cijenio bitno smanjenu ubrojivost te da je optuženica osoba s dubokim i trajnim poremećajem ličnosti graničnog tipa (borderline). Optuženica je neosuđivana osoba, majka maloljetnog djeteta, a kazneno djelo je ostalo u pokušaju. Žrtva je zadobila samo tjelesnu ozljedu. Otegotne okolnosti nisu utvrđene. Vrhovni sud smatra da je više trebalo cijeniti činjenicu ranijih poremećenih odnosi između žrtve i optuženice u kojem je optuženica bila žrtva. Postupak optuženice treba staviti u kontekst tih ranijih postupaka na njenu štetu. Optuženica je duže vrijeme bila senzibilizirana ponašanjem žrtve. To je ozbiljno dovelo u pitanje njezin osjećaj samopoštovanja i vlastite vrijednosti.

Pravilna je odluka prvostupanjskog suda da su ispunjene sve pretpostavke za ublažavanje kazne propisane za ovo kazneno djelo. Pravilno je odmjerena kazna zatvora u trajanju dvije godine i izrečena djelomična uvjetna osuda jer postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženica ubuduće neće činiti kaznena djela. S obzirom na ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju kaznenog djela svrha kažnjavanja, uključujući generalnu i specijalnu prevenciju, može biti ostvarena i blažom djelomičnom uvjetnom osudom od one koju je izrekao prvostupanjski sud. Ova sankcija dostatno izražava jasnu društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i može utjecati na optuženicu da ubuduće ne čini kaznena djela te joj uz izrečenu sigurnosnu mjeru pomoći lakšem uključivanju u socijalne interakcije i prilagodbi njenih reakcija na konfliktne situacije.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž 263-2018-11-an

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




vrh stranice