06.07.2020.
Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci. Time je postala pravomoćna presuda kojom je jedan optuženik proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, a drugi optuženik oslobođen optužbe za ista djela.
Prvi optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 20 (dvadeset) godina.
Prvi optuženik je osuđen zbog ubojstva civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika za vrijeme oružanog sukoba 1991. Po izdanoj naredbi da se civili i ratni zarobljenici ubiju, naoružan puškom i pištoljem, sudjelovao je u ukrcaju zarobljenika u kamion. Zarobljenici su bili trojica civila i petorica ratnih zarobljenika. Optuženik je sjedio u tovarnom sanduku kamiona i na taj način onemogućio zarobljenike da pobjegnu za vrijeme vožnje. Isto je činio i nakon zaustavljanja kamiona kad je zarobljenicima naređeno da iziđu iz kamiona. Vozač kamiona (koji je u međuvremenu preminuo) pucao je u sve ove zarobljenike i lišio ih života. Tijela ubijenih su ostavili na polju i udaljili se kamionom. Drugi optuženik se tereti da je sudjelovao u istom događaju na način da je bio suvozač u kamionu, a potom naoružan onemogućio zarobljenike da pobjegnu nakon zaustavljanja u polju. Za te optužbe drugi optuženik je oslobođen.
Optuženicima je suđeno u odsutnosti.
Vrhovni je sud potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću presudu za drugog optuženika. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su izostali čvrsti i nepobitni dokazi koji su nužni za osudu drugog optuženika za ovaj događaj. Drugog optuženika tereti samo iskaz prvog optuženika i ne postoji niti jedan drugi dokaz niti na razini indicija. Pored toga riječ je o suđenju u odsutnosti. Pravilno je ovaj optuženik zbog nedostatka dokaza oslobođen optužbe.
Nasuprot tome, za prvog optuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će jedinstvena kazna zatvora 20 godina na koju je osuđen ispuniti svrhu kažnjavanja. Riječ je o najtežim kaznenim djelima predviđenim u tadašnjem kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Blaža kazna ne bi ispunila svrhu kažnjavanja niti bi u dostatnoj mjeri izrazila adekvatnu društvenu osudu. Iako optuženik nije osobno ubijao zarobljenike nego ih je ubila druga osoba, opisanim radnjama je na drugi način bitno doprinio ostvarenju kaznenih djela. Time je sudjelovao kao supočinitelj u počinjenju kaznenih djela kojim je ubijeno 8 osoba. Jednako je kao „glavni“ počinitelj vladao situacijom i bez njegovog doprinosa ova kaznena djela niti se ne bi mogla izvršiti. Optuženik je pri tome postupao iz osvete.
Ova kazna će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Kazna sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je optuženik prouzrokovao žrtvama.
Detaljnije na poveznici: